Grad Jastrebarsko

Jaskanski kraj – đerdan od bisera

Najveći hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš napisao je o jastrebarskom kraju: "... divna dolina sa starodrevnim mlinom, šume, sela, crkve, dubrave, pa lanac modrih, bojom romantičnog zamagljenog plavog cvijeta zaprašenih planina... A oko vrata toga krasnog, šumovitog gorja s konturama počinulog, sretnog i idilskog života – đerdan od bisera prigorskih mjesta i vinorodnih starih sela... Ova magla je tamjan, a ove krasne šumske gore su oltari."

Riznica povijesti, kulture i umjetnosti

Jastrebarski kraj zaista je prava riznica povijesti, tradicije, kulture, umjetnosti i ljepote. To znamenito područje, znakovito prozvano "dolinom kardinala" ili "kolijevkom biskupa", taj čarobni krajolik, proslavili su njegovi vojskovođe i banovi, pučki tribuni i narodni vođe, prosvjetitelji i znanstvenici, slikari i pjesnici, glumci i sportaši.

Jastrebari zaslužni za ime grada

Grad Jastrebarsko, od davnine s jastrebom u grbu, nazvan je po jastrebarima, srednjovjekovnim uzgajivačima lovnih ptica, jastrebova i sokolova. Jastrebarsko se po prvi puta spominje 1249. kao "zemlja Jastrebarska" i "forenses de Jastraburcza" u ispravi bana Stjepana, kao središte trgovine i suda, na međi zemalja koje pripadaju podgorskoj županiji i tvrđavi u Podgorju (danas Draga Svetojanska). Skraćeni naziv "Jaska" potječe iz običaja skraćivanja imena i može se naći kao kratica imena "Jastrebarska" u drevnim latinskim ispravama. Na molbu jastrebarskih žitelja, kralj Bela IV. dodijelio je 12. siječnja 1257. Jastrebarskom povlastice "slobodnog kraljevskog trgovišta", a tu su povelju kasnije potvrđivali i drugi vladari. Ta je povelja bila gotovo 600 godina osnovni pravni dokument, iz kojeg su izvirale sve povlastice našeg grada i ona je stoljećima pomagala građanima Jastrebarskog da u brojnim sporovima s feudalcima očuvaju svoje sloboštine.

Jaskanski Erdödyji

Od 1519. do 1848. na život grada presudno su utjecali članovi vlastelinske obitelji Erdödy. Od jaskanskih Erdödyja najviše su se proslavili glasoviti vojskovođe i hrvatski banovi Petar II. i Toma II. Petar, čija se nadgrobna ploča nalazi u župnoj crkvi svetog Nikole, nagrađen je zbog pobjede nad Turcima kod Oberške (1565) grofovskim naslovom. Njegov sin Toma posebno se istaknuo velikom i presudnom pobjedom u bitki kod Siska (1593), nakon koje je u znak zahvalnosti Majci Božjoj obnovio jaskanski samostan.

Mirom u Schönbrunnu 17. X. 1809. hrvatski krajevi južno of Save uključeni su u Ilirske provincije, tako da su jastrebarsko vlastelinstvo i trgovište došli pod francusku vlast, a Francuzi su se povukli u ljeto 1813.

Feudalno razdoblje i gradnja željeznice

Feudalno razdoblje u povijesti jastrebarskog trgovišta i vlastelinstva završilo je revolucionarne godine 1848. Jastrebarski građani primili su revoluciju s oduševljenjem, formirali su narodnu stražu i razvili narodne zastave.

Jastrebarsko se intenzivnije razvilo u drugoj polovici 19. stoljeća, a razvoju grada i cijelog kraja znatno je pridonijela izgradnja željezničke pruge od Zagreba do Karlovca (1865). Uz školu, koja u Jastrebarskom postoji već od početka 17. stoljeća, dolazi tada do snažnog procvata kulturnih, društvenih i sportskih djelatnosti (Narodna čitaonica, Hrvatsko pjevačko društvo "Javor", Dobrovoljno kazališno društvo, Jastrebarsko tamburaško društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo,  Društvo koturaša "Jastreb" itd.).

Dom Ante Starčevića i Vladka Mačeka

Najznačajniji hrvatski političar 19. stoljeća, "otac domovine" Ante Starčević živio je u Jastrebarskom pet godina (1873-1878) i radio u odvjetničkom uredu svog sinovca Davida Starčevića, narodnog zastupnika i mučenika, žestokog borca protiv Khueneovog režima.

U Jastrebarskom je rođen Vladko Maček (1879-1964), dugogodišnji predsjednik Hrvatske seljačke stranke i vođa hrvatskog naroda, tvorac Banovine Hrvatske, važne karike na putu do hrvatske državnosti, a slobodarske, demokratske ideje braće Radić i Mačeka prožele su i svekoliki razvoj cijelog jastrebarskog kraja.

Burno 20. stoljeće

U 20. stoljeću Jastrebarsko je dijelilo sudbinu cijelog hrvatskog naroda, a posebno je uzdrmano svjetskim ratovima, naročito surovim i krvavim Drugim svjetskim ratom, koji je svestrani procvat i rast grada izložio najprije crnom a potom crvenom totalitarizmu.

Unatoč totalitarnim režimima, Jaskanci u drugoj polovici 20. stoljeća osnivaju brojna kulturno-umjetnička društva koja djeluju još i danas.

Stvaranjem slobodne i neovisne Hrvatske te pobjedom u Domovinskom ratu i Grad Jastrebarsko uključen je u demokratski razvoj moderne hrvatske države, usmjeren prema Europi i Svijetu.